среда, 22. септембар 2010.

Visoko u orbiti planete Zemlje nalazio se svemirski brod. Tri tudjina sede za necim sto bi se moglo nazvati sto i raspravljaju.
"Dragi, Kvaendo, pitanje je koliko se mozemo osloniti na njene izvestaje." Ova grupa vanzemaljaca, konkretno, vecina civilizacija iz binarnog sazvezdja oko pulsara 34/B u kvadrantu 46 koristi izraz "Dragi" pri medjusobnom obracanju. Taj izraz smatraju delom tradicije, i ne odricu ga se, iako ih ostatak galaksije zbog toga naziva pederima.

Kvaendo se uzjoguni i nabora njuskicu. Jedino poredjenje koje bi odgovaralo, i imalo smisla covekolikim majmunima koji ovo trenutno citaju, jeste poredjenje sa malim sisarom koji zivi u cestarima bambusa, i toliko ga mrzi da se plodi, da izumire.

Za razliku od Oultga i Krumba, Kvaendo je verovao zemaljskom agentu. Naravno, izmene u njenoj psihi su i njega zabrinjavale, ali smatrao je da je odana vaseljenskom Kralju Petru i Vladi na planeti Londonijum.

Situacija na planeti Zemlji se pogorsavala iz godine u godinu. Galakticka Srpska imperija je polako gubila oslonac u jedinoj drzavi koja joj je bila verna, Republici Srbiji. Posle dobrog starta u dvadesetom veku, situacija se ozbliljno pogorsavala. Nemogucnost Imperije da intervenise zbog principa medjunarodnog prava, a jos vise zbog Hladnog Rata sa Republikom Skakavaca iz dimenzije X uzrokovalo je svodjenjem Republike Srbije na minimalnu teritoriju.

Pokusaji spijunskog rata do sada nisu davali zeljene efekte. Problem je bio jednostavno u razlicitim kulturama Intergalaktickih Srba i Zemljana. No, cinilo se da ce se stvari uskoro promeniti.

Posle dugotrajnog razgovora gde su crtali grafike i bavili se zajebanim matematickim problemima, dosli su do zakljucka da novi kandidat mora biti regrutovan.

Verovatno se pitate, ko je zapravo kandidat. Ne, nije to neki napucani baja, neka dobra riba, neki kubanski paraplegicar. To je zapravo onaj momak koji je komunicirao sa cudnom gospodjom u tri ujutru negde u nekom getu dok je cekao da se otvori metro.

STOP, STOP, STOP, sada se zacuje onaj zvuk premotavanja kasete koji u filmovima obicno sugerise da ce da se pojavi neki narator koji ce da objasni situaciju.

NARATOR: "Sudbina naseg junaka ovde zalazi u fikciju. Zasto? E, bio jednom jedan Nuri, ko ga zna, zna ga. Taj Nuri je gariju koji pise ovaj blog dao jedan savet/postavio pitanje. Pitanje se bavilo time da blog nije dovoljno interesantan. Gari je uvazio komentar, te ce sada blog pratiti dve radnje, jednu realnu, i kako to obicno biva, dosadnu, i jednu koja bi trebalo da bude zanimljiva. Kome se ne dopada, neka prati samo ono sto ga zanima, ili neka ne prati nista. This is as far as author is wiling to go.

Нема коментара:

Постави коментар