петак, 24. септембар 2010.

Djokonda tj. Urlajuci Kinez

Napomena: Redovan blog

Svako malo se zapitam o svom mentalnom stanju. S obzirom da mi koncept normalnog imice odavno, priklonio sam se onoj grupi koja kaze da normalno ni ne postoji. Tu dolazimo do vakuma, u kome ja bezbrizno plutam i mnogo me boli tuki. Naime, nemam velika pitanja, nemam velike odgovore, i vrtim se u krug. Zapravo tako mi i odgovara. No, ponekad me zle sile izbace iz ekvilibrijuma (da, to je novi pojam kojem su me naucili prokleti kapitalisti, i koji sada koristim da bih pokazao kakav sam baja).
Nedavno, izasao sam u SHU kafe. Ulazim ja u poluopeglanoj kosulji, oko mene nafurani pederi, gangsteri, dobre ribe. Veoma lepo mesto. Naravno, pice je 10 e. Tu ja naravno iskuliram, i najedem se besplatne hrane. Drustvo mi bejase raznovrsno, na barci bejase po primerak od svake zivotinje sto je hodila Zemljom. Sve u svemu, blejim ja sa srbima i bugarima tu. Kada odjednom, nastaje problem. Damjan, kolega student, dobija poruku od devojke koju cemo zvati Djokonda, cisto zbog zastite privatnosti. Lazem, znam da ce da mi sere i kada ovo procita, a jos ako navedem pravo ime ubice me namrtvo.
Poruka je zvucala ozbiljno, pominjala se hitna pomoc i krv. Onako zagrejan od par casa belog vina, krecem sa Damjanom da resimo sitaciju. Posle dugotrajne voznje tramvajem, stizemo.

Tu mi ulazimo u njenu sobu i zakljucujemo da je u pitanju samo napad panike, i pravimo joj drustvo neko vreme.

E sada, pitanje je, "Sta bre seres Vasilije, kakve veze ova prica ima sa bilo cime?"

U sustini, ovo je bio okidac koji me je izbacio iz gore navedenog ekvilibrijuma. Ne brinite, nisam se bacio u polozaj fetusa i poceo da placem. Samo sam stao i dumao (mada, razmisljanje moze da te odvede u jos veci kurac od napada histerije).
Centralna tema oko koje sam se vrteo je odnos jedinka:drustvo, a posebno ovaj novi slucaj gde su te izbacili iz pracke u novu sredinu, i gde ustaljeni metodi resavanja problema ne vaze u toj meri, ili uopste.
Naime, stanes i razmislis, ko ce da mi pritekne u pomoc ako odem u materinu.
Da ne duzim dalje, tu sam zakljucio da se ljudi druze mnogo vise jedni sa drugima upravo zbog nesigurnosti, i da je na povrsini sve glatko, a u stvari vrlo u penisu. Prilicno je sve to zajebano, i necu vise da davim o tome. No, ozbiljna je situacija, i prilicno je zajeban osecaj.
Da se okurazim slusam http://www.youtube.com/watch?v=zwGoONK9sjI&feature=related

A sada drugi pasus koji se bavi vedrijim temama.

Izmedju ostalog, citacete : Kako je Deda Mraz obljubio Isusa, Da li Sneki nosi jaja ili joj je to podmetnuo Minimaks, da bi joj unistio ugovor sa Zamom, Koliko andjela moze da igra na vrhu ciode (ovo je zapravo bilo ozbiljno teolosko pitanje oko koga su se vekovima sporili katolici), Gde je sada Arkan, Top 10 destinacija na Kosovu za sverc, i jos mnogo toga.

Dobio sam zadatak iz Menadzmenta da se bavim nekom usranom kompjuterskom firmom koja proizvodi cipove u Italiji. U grupi sam sa nafuranim francuzem, ribom kojoj na profil slici stoji da ljubi tablu sa natpisom Gucci, i debelom ribom (u Italiji debeli ljudi su samo bankari, i ova riba u mojoj grupi). Kako ce to da izgleda, nemam pojma, ali resio sam da ih zajebavam koliko god mogu.
Tacka 1
Pokusacu da preuzmem kontrolu nad grupom, sto mi nece poci za rukom
Tacka 2
Sabotiracu istrazivanje ubacivanjem pojmova poput "kulturni relativizam", "konstruktivizam", "Zan Luk Godar", "Mose Pijade"
((UPRAVO JE CIMER KINEZ POD TUSEM POCEO DA ZAVIJA KAO ZIVOTINJA, JEBEM TI SUNCE KRVAVO.....)
Ok, malo sam se oporavio posle ovog krika, pa mogu da nastavim.
Tacka 3
Simuliracu da znam francuski, i Zan Klod Van Dama.
To je to sto se tice skole.
Takodje, ovde se sve kaci na internet, mislim, sve lekcije, tako da mogu da se skinu u e formatu i tako uce. Odlican je sistem. Jos samo da naucim.
Nisam se napio vec vise od nedelju dana, sto me iritira, tako da cu morati da se pozabavim i time. Jedem kao konj u poslednje vreme, privikao sam se na ovdasnji nacin ishrane, tj. nedostatak istog.

Uskoro sledi SF blog...

1 коментар: