субота, 9. октобар 2010.

Maler

Ove nedelje sam fejlovao na sve moguce nacine. Dobro, ne bas na sve, ali jesam na jedno 6.
Krenimo od pocetka.
Stojim ispred ulaza u biblioteku, sav naostren da ucim, i krecem da izvadim iz dzepa svoju ID karticu. Nje nema. Gledam novcanik, gledam dzepove, nista. Tu se ja ozbljno iznerviram. Polako se zaputim kuci, i predzepavam se usput. Pticice cvrkucu, vratila se lasta, veseli ljudi setaju ulicama, a ja nervozan. Polako dolazim do doma i penjem se u sobu. Naravno, ni u sobi nema kartice. Celo vece mi propadne, i sutradan ujutru odem da uzmem novu karticu. Posle nekih sat vremena mi javljaju da su je nasli. Presrecan je preuzimam, i mislim da se prica tu zavrsila. Ali ne, kreteni mi ipak izradjuju novu karticu koja ponistava staru, te ne mogu da jedem u kantini. Sto je jos bolje, tu moram da im dam i 30e. Tako je sve krenulo.
Krenimo dalje. Takodje sam izgubio karticu za dom, samo da bih je kasnije nasao u jakni koju sam ostavio kod E. To je bilo 10 e
Najlepsi deo je kada sam platio cokoladicu 10 e. Automat mi je vratio toliko sitnisa da su se zaglavila vratasca za kusur, te nisam mogao da ga preuzmem. Zvanicno najskuplji Snikers na svetu.
Juce sam otisao da kupim stampac. Nasao sam neki, platio, i doneo ga kuci. On naravno ne radi.
Sada moram da ga menjam. U sustini, krenulo me.

A sada o nekim vedrijim temama

Rapidshare mi radi na 600 kb, toliko brzo da komp ne moze da prihvati fajlove. Skidam neku muziku, cisto da ga testiram.

Sinoc sam isao na useljenje. S. iz grupe je nasao stan sa nekim crnogorcem. Lep stancic, i ja tu blejim kod njih, sa 4 crnogorca i opijamo se. Igra se tu neki sah, prica se. Komentarisemo nesto kako bi smo mogli da upoznamo njihove komsinice. Naravno, to su tipicne price, jer u sustini niko nema ni muda, a ni spiku da bi prisao i pokucao na vrata, a potom razgovarao sa njima i izveo cudo, tj. dobio poziv da udje i uvede svojih 5 drugara.
I tako, mi pricamo, i dolazimo do slucaja kada neko kuca na vrata. Ispostavi se da su to te devojke, i da nas zovu na zurku u svom stanu. E, tu se mi pogledamo, dok nam se na licima ocrtava neverica. Jedan od crnogoraca trci da menja majcu, radi tu i neki dezodorans. Cim se sredio, uspostavlja se red, ko ima prednost, ko ceka. Domacini, razume se, idu prvi, a posle njih ide O. posto je on vec nesto blejao sa njima nakratko. U sustini, plan napada je bio formiran, logistika tu. Frontalni napad je izabran kao opcija, uz aktivno dejstvo krila radi vezivanja trupa protivnika.
Ulazimo mi kod njih u stan, a oni se svi skenjaju. Tu je, naravno, bilo jos pet likova. Gledam ovog jednog crnogorca, seo covek na krevet, izdeprimirao se. Mene realno, u tom trenutku boli tuki. Dok sam pijan, potentnost mi se smanjuje, tako da no frks. Sve u svemu blejim tu sa nekim italijanom, i grkom. Pricamo nesto, jedemo kokice. Obracam paznju polako na ono sto se desava u sobi. Neka nemica urla u mikrofon "Du hast", dok F. pijan, pokusava da je prati na Guitar Hero-u. Naokolo tipicna zurka, bleja, prica, standard. Odjednom upada neki matori. Posto je pijana nemica toliko urlala, dosao covek da intervenise, i stopirao zurku.
Par minuta kasnije, nasli smo se ponovo u drugom stanu. U jednom trenutku je nastao tajac, svi su imali izgled kao da misle "Suvise je lepo krenulo." Tu smo se se opili do kraja, i svadjali se onako, cisto rasprave radi.

Pisacu jos, moram sada da strebam matu.
Ciao

1 коментар: